Zvao sam te nekad sunce moje hamajlijom i zivotom svojim dolazio pod pendzere tvoje otkucaje tvog srca da brojim Zelja mi je da ti opet dodjem sokacima tvojima da prodjem ali samo prije sunceva zraka da me tvoja ne opazi majka Necu vise da me ona vidi izmorenim ocima i setnim tvoja dusa pakosna mi neda da se i ja sad nazovem sretnim Docicu ti kad ne budes znala pokraj rijeke u blizini tvojoj da zaplacem sa vrbama tuznim koje znaju za svu moju tugu