Iz povijesne kaljuže mitova i laži
Truleži nacije i "vekovnih težnji"
Prolama se pokliè teških bolesnika
Iz ideološkog groba zovu na oružje
Gasne još jedan od ratova u nizu
Rane su bolne i duboke
Tu sinusoidu ljudskoga prokletstva
Ne želim osjetiti nikada više
Megalomani i artisti kulta
Industrijom laži i propagande
Brizgaju supstrat patološke mržnje
U umove pomraèenih
Iako nisam osjetio onu
Beskrajno bolnu stranu tog rata
Dio je mene ipak umro u njemu
Zajedno sa najboljima meðu nama
Mnogi æe ubrzo zaboravit sve
Jedni jer vrijeme, kažu lijeèi sve rane
A drugi iako žive kraj nas
Kažu to i nije bio naš rat
Samo æe ponekad s vremena na vrijeme
Tišinu gluhe balkanske noæi
I gustu mrenu ljudskoga zaborava
Proparati jezivi krik
