O zemljo ukleta, ti koja nas Nosiš Na krvavim rukama Probudi se iz sna koji te Drži na mukama I boj koji nam predstoji i bol iskonska I smrt u slavi, u snu i javi zaustaviti nas neæe O mjesece ti koji svjedoèiš da dan dolazi Budi nama saveznik i budi onaj koji æe presuditi Visoko nad zemljom u kraljevstvu nebeskom Iznad tla gdje poèivaju kosti onih koji živote nam dadoše Mrtvi nam govore I kad nas smrt povede ka mjeseèini sjajnoj Kroz zemlju pradjedova mi hodimo mirno U srebrnoj svjetlosti Ovih planina Šapuæe svoju pjesmu Zemlja ukleta Zemlja uklela.