Još i danas zamiriše trešnja U proljeće kao davno prije Jedna trešnja danima daleka Tamo gdje me već odavno nije Rekao sam kad poći sam morao Spalite mi i kuću i njivu Samo trešnju ostavite staru Kad navratim da je vidim živu Što to ima u ljudima tužno Da ulaze u tuđe živote Tko to živi u prošlosti mojoj A još nije umro od sramote Rekao sam u vjetar sam pričao Nikog nije bilo da me čuje Lijepu pjesmu ne voli baš svako Neko baca kamen na slavuje