Edo Maajka

Mater Vam Jebem

Edo Maajka


Kod nas se od dejtona godine broje, 
ljudi se ljudi boje i svako glasa za svoje. 
Brdjani postaju gradjani, 
do jucer svjetla gasili sjekirama, a sad su u odjelima. 
Mirnese, sredi ih Mirnese, jebi im mater, 
ako se ti pocenes prodvat i tebi cu mater jebavat 
da znas, nije bitna ideologija, bitna je biologija, 
bitna je genetika balije ustase i cetnika! 
Svaka ovca svome krdu. Krave uz telad 
u sarena vrata gledat, jedni drugima mater jebat. 
Znam ko je poceo rat, znam sta je glad! 
Znam kad su Seseljevci dosli u moj grad! 
Pricamo ono kako je sad, slabo se micemo s mjesta, 
puni smo rupa ko nasa cesta. 
Cesto vucemo rucnu - vidis svaki biser 
isli bi naprijed ali volimo taj rikverc. 
Postalo nam navika da ne radi ni jedna fabrika, 
maloverzacije presutimo da se ne ljutimo, 
navikli smo, na gebiru i u miru. 
Mladi iz zemlje bjeze, izbjeglice se vratit nece 
ne moraju nek zaradjuju, nek nam salju para 
mi cemo zivit u mraku i jedni drugima jebavat majku.... 

Cijela drzava placa reket 
po kucama oruzja - od rata cuje se zveket, 
imamo mina ko jagoda - pune oranice, 
ali nece brati gurodovi sto su pravili sadnice! 
Bole nas kite, imamo resursa vise, 
pogotovo metala, govana, metana, 
to je nas zrak i hrana - s tim nas vodje hrane. 
Ne znam za vas ja sam sit - u mene vise ne stane. 
Svako kurac u drzavi pusi, zatvara usi. 
Pred nepoznatim ljudima drzim jezik za zubima 
da'l: selam, zdravo, bog? Kako je pravo? 
Ne znam vise sta da kazem, u sranju da se ne nadjem. 
Pas je ujeo bubu, sviraju ratnu trubu, 
ljude drukcijeg pogleda imaju na zubu, 
a da im isprave pogled poslace im jedan odred 
da im zapaljenu kucu gledaju kroz dvogled. 

Al nema ratne nevjere sto moze unistit temelje, 
onaj korjen kuce u kojem su nase duse, 
onu burmu i lanac sto u temelj baci bosanac. 
kad kucu pravi u temelj dio sebe stavi! 
Srusi do temelja ne ide! 
Temelj, on ce ostat vjecan ko Sava... 

Mater vam jebeeeeeem! 
Mater vam jebeeeeeem! 
Mater vam jebeeeeeem! 
Mater vam jebeeeeeem!