Djordje Balasevic

Na Bogojavljensku noæ

Djordje Balasevic


Na Bogojavljensku noæ...
Olba se dotaèe, lome se pogaèe, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokaèe
U prednjoj sobi mog baæe...
Èudo je navike moæ...
Kao pod zastavom, društvo se sastalo, pod istom ikonom za dugim švapskim astalom 
Što pamti svadbe i daæe...
Uglavnom gostujem kod kuæe, al moju narav pamte tu...
Brbljaju svašta pred svanuæe... 
Al èak ni pripiti, ni da pomenu nju...

Na Bogojavljensku Noæ...
Pobožne pesmice, sveæe i kresnice, i uvek metu odveæ onih glupih grožðica u èesnice...
Al to je tako, i amin...
Strašna je prošlosti moæ...
Prate me duhovi, ko gladni vukovi...
A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi...
Još jutros gurnut u kamin...
Ruža je pupila na mrazu...
I, što bi rekao moj kum: vuèe te ðavo na tu stazu,
A ispred sebe imaš dobri stari izlizani drum...

Nikad ne prièaju o njoj... A ja se ne raspitkivam...
Ukrstim politru i noæ... I na taj krst se, tu i tamo, prikivam...
Veæ me i Dunav pretièe... Moja me senka spotièe...
Al ništa mi se ne tièe... I malo šta me pomera i dotièe...
Sem, katkad, Nje...

Na Bogojavljensku Noæ...
Vašar starudija...
Banda sa studija...
Profesor ruskog, Šveroš, Doktor, Paor i Opštinski Sudija...
I svi smo na "Pomoz' Bože"...
Silna je ljubavi moæ...
U jutra besana još doðe nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama...
Al' to je sve što mi može...

Cookie Consent

This website uses cookies or similar technologies, to enhance your browsing experience and provide personalized recommendations. By continuing to use our website, you agree to our Privacy Policy