Zlatko Pejakovic

Ma nije moguce

Zlatko Pejakovic


Jer gdje si sve dosada bila 
i mladost mi je prosla, 
starost je bojama sijedi kroz moju kosu prosla, 
I lice se naboralo i srce jer je moralo 
i pritisle su godine, godine i sudbine. 
Ma nije moguce da cu sam ostariti
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Ma nije moguce pa zar tako mora biti
da nema nikoga ko ce samnom nazdraviti,
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Znam umrijet cu sam, 
Zenim se pa rastajem, 
kraj sa krajem sastavljam 
pijem da se napijem jer trijezan sebi nevaljam, 
Sam sa sobom samujem i gdje stignem stanujem, 
Dosla si da zaboli da te ko nikog zavolim, 
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti, 
Ma nije moguce pa zar tako mora biti 
da nema nikog ko ce samnom nazdraviti, 
znam umrijet cu sam