Stari hrastovi krckaju granama Pod njihovom senkom okovana sudbina Da hoda vremenom,bez kraja Gorkim kamenim stazama Starac planinom prolazi Koščatom rukom od sunca oči zaklanja Na ruci prsten od crnog kamena Dugi mu mač stara ledja zamara Kuda to ideš starino Ti groba nigde nemao U zoru samo si gledao I staru smrt tražio Pokrov na tebi je crni strulio Sećanje davno izbledelo Ti si starino zaboravio Da li si ikada i živeo Stadoh.Hrastovi stari vreme skriše. Izbledele kosti ležahu tu,rasute u travi Mač zaigra u mojoj ruci i zari se duboko u zemlju ispod hrasta,a prsten bljesnu tamom Napokon!Trag moje smrti! Pokrov sa sebe skinuo Kraj kostiju starac kleknuo Na kosti pogled spustio Svoj život na njima video Tad stare kosti zaškripaše Prsten starčev sa ruke spade Pleća se njegova nad grob nadviše I starac u svoj grob pade Ipak si stigao starino Ti grob svoj si našao U zori njega video I staru smrt imao