Prijatelju, kakva godina Luda, teška, teža, najteža Još me u mraku sobe svaki put srce bode Kad se sjetim, nema nje Prijatelju, kakva godina Moja duša njenoj pripada Kad bih se vratio, ponovo bih patio Dvaput isto ja bih platio, ne, ne Nema mi do njenih oèiju Kad ih ne vidim snovi poèinju Nema mi do njenih usana Kad ih ne ljubim, ma, ne ljubim ja Sad bi pomoglo malo njenog osmijeha Da me zagrije u dugim noæima Prijatelju, kakva godina Moja duša njenoj pripada Kad bih se vratio, ponovo bih patio Dvaput isto ja bih platio, ne, ne E, sad bi pomoglo malo njenog osmijeha Nema mi do njenih oèiju