Noæima u oèima svjetlo prvog dana pitanja u svitanja rosom jutra prana Ranjena k'o ptica mokrih krila umorna od sna uvijek bila sam k'o zaèarana vila noæ mi utjeha Kao slatka rijeè što toliko mi znaèi u danima kad srcu nedostaješ bio si mi sve što željela sam naæi i kada odu svi ostaješ mi uvijek ti