Hodala je bijelim hodnikom Teška koraka Nosila je tajnu sa sobom Krijuæi od pogleda grijeh bez imena Za kojeg groba nema Nijedna utjeha ni rijeè I ništa kao Sve æe biti ko nekada Da ima iti malo pravde Sve bi bilo ko nekada I on bi bio kraj tebe Da s tobom podijeli bol Došla je pred bijelu postelju Ko pred Gospoda Prije nego legla je na nju Jednom se prekrstila Za ono što æe doæi Za jednu utjehu i rijeè Za nešto kao Sve æe biti ko nekada.