Oliver Dragojevic

Zelenu granu s tugom zuta voca

Oliver Dragojevic


Zelenu granu s tugom zuta voca
U kakvom starom spljetskom perivoju
Sanjarim s mirom dok se dusa noca
I vlaga snova hvata dusu moju.

Al' ceznja drsce kao ptice golo
Ko plava pjesma naglo prekinuta
Ko neko blijedo i beznadno kolo
Ko bosi prosjak na po pusta puta.

Sva ljubav moja usred ceste kisne
Moje je srce od sedam komada
Pod svakim macem, jedan plam da vrisne
Nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje
Krv u mozdane, mozak van da skoci
Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
Tudinska zeno, samilosne oci.

Sva ljubav moja usred ceste kisne
Moje je srce od sedam komada
Pod svakim macem, jedan plam da vrisne
Nad mojim dahom mramorna gromada.