uvijek sam a nikad do kraja veèer u gradu ti donese neki lijek u nekom kutu gdje samoæa se zbraja uvijek s malo premalo para kad upale se svjetla ode dim a miris noæi opet postane stvaran ko mnogo puta do sada on sanja kako beskrajno pada bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve èulo se samo kako ptice pjevaju onda je stajao još dugo s druge strane ulice pustio suze da se same slijevaju ja bi mogo da mogu ja bi znao da znam ja bi mogo da mogu ja bi znao da znam