brodovi u prašnjavoj luci crnoj od znoja robova spustili su jedra bose žene na glavama nose tajni teret metaka u korpama sa paprom skriven iza lažnih imena gledam kako prolaze oèi su im sjajne daju mi znak crni deèak sa puškom u ruci vodi me do logora žene èiste ribu skoro æe mrak u vrtu je sjekira na krovovima dimnjaci zima zaobilazi moj dio grada pred kolibama gase se vatre žuti bubanj zamire ostali smo sami njena koža slana i zlatna kao jutro miriše slušam kako diše èujem joj sne èujem i zoru sa rafalima garde i duge sušne godine i zelen miris kiše u vrtu je sjekira na krovovima dimnjaci zima zaobilazi moj dio grada