Ti, ti si covjek koji poznaje put od vrha do dna uvijek si morao znati kako se skriti pred licem vremena znao si biti sarmer tvoje su price imale stih uvijek si citao zivot kao jednostavan stih. Naprijed sa macem u ruci ko Don Quihote protiv sna naprijed sa trnom u dusi i vjerovanjem da ostacemo sretni ti i ja. Ne, ne nisam mogla znati da nada promijenice sve i vratit sve one beskrajne misli i osjecaje znao si da jos uvijek u mome srcu stanujes ti i da ne nikada nisam mogla zaboraviti.