Boris Novkovic

Prolazi Godina

Boris Novkovic


Noc je izguzvana, prazna postelja
Hodnik sna u koji sam se sklonio
Slijedecu jos jednom tragom obilja
Miris tebe sto je vjetar donio

Prolazi godina, duga, hladna, olovna
Sada znam da je uzaludno
Bez tebe
Pozuda je bol bez trunke milosti

Zbog nje me je vrag po gradu gonio
Do vrata tvoga stana i moje proslosti
Znas li zasto, opet nisam zvonio