Prièao mi jednom stari, o Zagrebu kojeg nema
O ljudima što su bili pa ostali uspomena.
Kad je Sava bila èista, neki su ju kaže pili
o curama sa gornje grada i o nekupljenoj vili.
Tješio se jer u meni, nije vidio djeèaka
koji pazi kako gazi kao oni svatovèaka.
Sve se tako brzo mjenja, pa na svijetu ništa novo.
a o svega što je priè'o zapamtio sam i ovo.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
I okrenu tada glavu, zagleda se u daljinu
kao plave voljeli smo jedino još Domovinu.
A Sava i noæas teèe, tko zna od kud stari gleda
Kao Zagreb on je bio lomiška a on se neda
Zato pustite djeèake, nek pjevaju što ih volja
neæe ova lijepa naša, bez Dinama biti bolja.
