Ja imam ceo vek za spas, To nije dovoljno za nas. Sujeta razdor ostavlja, Kaže da slušam njen glas. I da se hvatam u kolo sa njom, I još da pevam, A znam da gubim glavu ja u igri toj I opet je igram. Sve me na nju podseća, Još joj miris osećam. Daljina nije dovoljna, Još je kraj mene. A ja, ko će da plati moj ponos, moj bol? Ko to razume? Za kraj, i da ti nekako oprostim, Kada ne umem...