Pogled Sa Bardo Ravni
Aerodrom
"Svako stoji sam U srcu svijeta Proboden jednom zrakom sunca I vecer je vec tu." Ja nisam proslost, ja nisam ni buducnost Ja sam mir i tuga zamagljenog pogleda Plavi na obzoru dim. Ja se ne smijem, ja ni ne placem Ja ne postojim u sjenci rascvjetalih bagrema Spreman na zaborav. Sumorne ceste iz klupka raspletene vode me Vode me niotkuda, nikuda Kroz mracni smijeh ponora. Prozirno lice odaje premorenog ratnika Sto pozdrav nosi bakljom obasjan Sa Bardo ravni. Dolazim kao sapat